Predlog Predsedniku Srbije G-dinu Vucicu, Njegovoj Svetosti Patrijarhu Irineju, Ministarstvu Trgovine i Turizma, TOS-u i Predsednicima Opstina Raska, Brus i okolnim opstinama!
Tema: Kako razvijati Turizam u Srbiji
Kada je Turizam u pitanju prodajemo robu proizvednu uglavnom od domacih proizvodjaca po tri puta vecoj ceni kroz ugostiteljstvo i ono sto je za drzavu najbitnije, drzavi ostaje PDV koji je cak i do tri puta uvecan nego obicno. Izvozom nasih roba drzavni budzet ostaje bez PDV. Ako je tako zasto turizam nije strateska grana privrede i zasto se ne posveti turizmu duzna paznja.
U mom Predlogu Ekonomskog Programa Srbije koji sam napisao i objavio 2011 godine, postavio sam cilj da Srbija za 50 godina bude najjaca i najstabilnija ekonomija Evrope a za 100 godina da nas Srba bude 100 miliona.
Sve mere koje predlazem u Turizmu i u ostalim granama privrede su u svrhu cilja da za 50 godina Srbija bude najjaca ekonomija Evrope. Dali ce tako biti ili ne, ne zavisi od mene, zavisi iskljucivo od onoga ko je na vlasti.
U mojih sedam prethodnih dopisa, a vezano za razvoj turizma u Srbiji, sam predlozio petnaest vrlo bitnih mera koje novcano ne kostaju mnogo ali sliku Srbije u turistickom smislu menjaju bas mnogo.
U ovom dopisu cu predloziti dve nove mere i dva predloga koji bi znacajno poboljsali razvoj turizma u Srbiji.
Sesnaesta mera je raspisivanje medjunarodnog Tendera za uredjenje Srbije kao vrhunske turisticke destinacije u svetu.
Nazalost, Srbija danas nije turisticka destinacija, postoje neka resenja nasledjena iz proslosti koja je vreme pregazilo, sem Vrnjacke Banje ostale banje su nam nikakve turisticke destinacije, planine sem nesto vrlo malo Kopaonika isto tako nikave turisticke destinacije i to se menjati mora. Ne znam ovde tacan broj turista u Srbiji koji ovde dodju i ostanu recimo sedam dana ali bas samo u turizmu a da nisu nasi gradjani i da to nisu poslovne posete sto svakako ne mozemo ubrajati u turizam ali verujem da je to gotovo zanemarljiv broj. Ako iskreno priznamo istinu mi smo vec pola problema resili. Oslobodili smo se zavaravanja.
Mi u Srbiji nemamo ljude koji o velikom turizmu razmisljaju a kamoli da vide u daljinu sta je to sto sve moze da nam donese i koliko moze nasu vrlo tesku: politicku, ekonomsku i bezbednosnu situaciju da preokrene u nasu korist u buducnosti.
Mi nismo narod koji odredjuje, planira i gradi buducnost a samo takvi narodi imaju dobit u buducnosti, tesko onim narodima koji cekaju buducnost, njima ostaje samo smece i da prezivljavaju iz tog smeca. Nazalost mi smo u toj situaciji i to iskljucivo nasom zaslugom a ne voljom drugih. Ovo je surova istina danasnjice u svetu.
Ako je tacno da je ljudski mozak najace i najmocnije oruzje na svetu jace i od atomske bombe i od svih bombi i naoruzanja, sve sto na zemlji postoji mozak je stvorio i sve moze i da unisti, zasto ga jednom ne pocnemo koristiti i mi u svoju korist za nasu dobrobit.
Resenje:
Posto mi nemamo ljude za veliki i visoki turizam onda je najbolje da raspisemo medjunarodni tender da na tom tenderu ucestvuju svetski umovi danasnjice iz oblasti Turizma i daju nam svoje predloge kako to mi da uradimo pa da na godisnjem nivou od Tuizma zaradimo preko 50 milijardi evra. Kako Srbiju koncipirati, sta i gde ulagati, sta forsirati, nasta obratiti paznju, sta eliminisati, sta dodati, sta graditi i onda graditi strategiju u buducnosti. Neka nagrada bude novcana koja bi te umove zainteresovala i dovela ih u Srbiju na recimo 3 meseca da obidju svaki kutak. Da uoce sadasnje nedostatke i daju resenja. Taj novac i ti troskovi bi bili nista u odnosu na dobit koju bi mi dobili.
Sto se mene tice sve moje predloge mogu da iskoriste ili odbace, samo ono sto iskoriste ne zelim i da naplate. Dati recimo tri ili cetiri ili pet nagrada uz obavezu da mozemo kombinovati resenja iz vise predloga.
Sedamnaesta mera je mreza Autoputeva u Srbiji
Ova mera je najskuplja i kosta najvise i stoga je i ostavljam za kraj kao najskuplju.
Mi nemamo nikavu, niti moralnu obavezu, niti medjunarodnu obavezu da mi gradimo autoputeve niti ka Crnoj Gori niti ka Sarajevu niti ka Pristini. Mi Srbi imamo obavezu da gradimo autoput ka Banja Luci preko Bijeljine, Brckog, Dervente i dalje ka Klasnicima pre nego ka Sarajevu. Mi imamo samo obevezu ka samima sebi da gradimo autoputeve od kojih cemo prvenstveno koristi imati mi u Srbiji. Mozda nam sada deluje da je to neisplativo ali ako mi krenemo u gradnju tih autoputeva vrlo brzo ce se pokrenuti i privreda i industrija, jer sta je prvo sto pitaju investitori “gde ima slobodan plac pored autoputa”.
Mada iskreno nisam obozavalac stranih investitora, ne volim kada neko na meni zaradjuje, mislim da nismo toliko glupi da mi to ne mozemo i sami. U takozvanom komunizmu su stvoreni sistemi koji su u vrhu svetske i evropske privrede a danasnjem sistemu te firme ne valjaju. Ne valjaju ljudi koji kazu da te firme ne valjaju, nevaljaju ljudi koji vode te firme a firme su dobre. Ako jedan orkestar lose svira ne menjaju se instrumenti nego dirigent i sviraci. Nekadasnji “PKB” je bio u svetskom vrhu, “Yumko” Vranje je bio svrstan medju 20 najveci tekstilnih kombinata sveta, Energoprojekt je bio medju 15 kompanija sveta itd… Gde su danas te firme, nisu za sve krive samo sankcije.
Resenje:
Da se okrenemo samo sebi i svojim interesima i gradicemo mi Autoputeve ka Pristini, Sarajevu i Crnoj Gori cim zavrsimo Autoputeve u Srbiji i Autoput ka Banja Luci. Iz nasih srpskih prvenstveno privrednih i bezbednosnih razloga mi Autoput ka Banja Luci moramo graditi.
Predlog:
Selo Dezeva, rodno mesto Svetoga Save
Veoma mali broj ljudi u Srbiji nazalost cak i vrlo obrazovanih ljudi zna da je Sveti Sava rodjen u selu Dezeva pored Novog Pazara. Za to krivim i SPC i sve vlasti Srbije do sada zasto o tome nisu pricale daleko vise i daleko cesce. Sveti Sava je tvorac SPC i mi kao narod mu se nismo bas oduzili kako bi trebalo to da uradimo. Bio sam tamo dva puta i odusevljen sam pejsazom, onom prirodom onim rajem. Tamo se sada gradi crkva ali to ipak nije cini mi se dostojno imena i dela Svetoga Save. On zasluzuje mnogo vise. Katolici imaju Vatikan, Muslimani imaju Meku a mi pravoslavni Srbi sta mi imamo.
U razgovoru sa rodbinom i prijateljima u inostranstvu sam ih pitao za mesto rodjenja Svetoga Save ali niko nije znao, ali su zato svi iskazali zelju da odu tamo i vide to mesto. Nedaleko od Dezevske doline je i velelepan Manastir “Djurdjevi Stupovi” koji prosto dominira krajem. Pogled od Manastira “Djurdjevi Stupovi” na Dezevsku dolinu je neizbrisiv i nezaboravan. Nedaleko odatle su i manastir “Sopocani” kao i manastir “Crna Reka”. Za ovu posetu su potrebna dva dana. Danas to selo nije nikakva turisticka destinacija sem ponekog ko tamo zaluta ili nekog ko ode sa namenrom, nisam uocio tamo ni ugostiteljski objekat. Licno sam ubedjenja ako bi drzava i SPC ulozili makar malo truda da bi to mesto bila odlicna verska i turisticka destinacija.
Mi u Srbiji nismo ni svesni koliki mi u stvari imamo turisticki potencijal iako nemamo more. More je aktuelno 3 meseca, planine su aktuelne 10 meseci zasto to onda nije tako i kod nas i pored cinjenice da mi imamo bezvizni rezim sa preko 70% covecanstva. Zasto mi nismo u stanju da u svakom momentu u Srbiji imamo po milion turista ako pet milijardi ljudi moze bez vize da dodje kod nas. Nije to sve siromasan svet. Nema tu nikakvih prepreka, postoje samo ljudi koji vide prepreke i koji ne vide prepreke. Ako je ljudski mozak najace oruzje na svetu jer je sve stovrilo i sve moze da unisti, daj jednom da pokusamo preko mozga nesto da uradimo. Manimo se predrasuda i ubedjenja i ukljucimo mozak da postignemo cilj.
Resenje:
Da SPC proglasi Dezevu mestom hodocasca gde bi svaki Pravoslavac makar jednom za zivota to mesto posetio. Potrebno bi bilo tamo sagraditi velelepan Hram pored ove sadasnje Crkve da to bude jedno manastirsko zdanje da SPC otvori tamo skolu za svestena lica jer je tu nastala SPC.
Prilaz Dezevi je danas iz Novog Pazara i preko Golije. Put od Ivanjice preko Golije morao bi se u potpunosti renovirati i prosiriti da to bude regionalni put. Tada bi i planina Golija dobila mnogo na znacaju i trebao bi se na njoj primeniti isti princip gradnje kao i na Zlatiboru i na Tari. I tamo ima prostora za makar deset turistickih Centara. Treci pravac ka Dezevi treba da se takodjer uradi iz pravca Raske, nov sirok regionalni put.
Potrebno je da se napravi asfaltni put za vozila i pesacko-biciklisticki put direktno od Dezeve do Manastira “Djurdjevi Stupovi”. Tu ima negde preko 5 kilometra u jednom pravcu.
Posto je ono tamo gotovo sve zemljiste privatno vlasnistvo moj savet lokalnom stanovnistvu bi bio da zemlju ne prodaju ni po koju cenu. Investitori koji budu zainteresovani za gradnju smestajnih, ugostiteljskih i ostalih delatnosti mogu da grade pod uslovom da placaju lokalnom stanovnistvu mesecni iznos za iznajmljeni prostor za gradnju objekata. Ako se promeni vlasnik objekta novi vlasnik je u obavezi da prihvati uslove starog vlasnika objekta. Bilo kakve prevare mogu dovesti vlasnika objekta do apsolutnog gubitka bilo kakvog prava na objekat u korist vlasnika zemljista. Na taj nacin bismo sprecili odlazak lokalnog stanovnistva i cistu komercijalizaciju terena. Na ovo pravo vlasnika zemljista bi se morala doneti i Zakonska obaveza da se to pravo ne moze staviti ni pod hipoteku niti da postoji bilo kakav nacin gubitka tog prava.
Obzirom da bi za posete celom kraju mestu Dezeva, Manastirima: “Djurdjevi Stupovi”, “Sopocani” i “Crna reka” bilo potrebno najmanje 2 dana, tu bi bili potrebni smestajni i ugostiteljski objekti.
Planina Golija bi vrlo znacajno zivnula jer bi bila u mogucnosti da turistima ponudi pored planinskog odmora i lepu turisticku turu za obilazak ovih pravoslavnih svetinja. Naravno, mogu da obidju i muslimanske svetinje.
U cilju povecanja Turizma u Srbiji, moj predlog bi bio da se u Sumadiji odredi lokacija za Manastire Pravoslavnih Crkvi, nesto slicno Svetoj Gori da svaka priznata Pravoslavna Crkva ima pravo na svoj Manastir u Sumadiji. Ti manastiri bi onda privlacili turiste iz Pravoslavnih zemalja.
Predlog:
Kopaonik danas i Kopaonik u buducnosti.
Kopaonik je danas u dosta boljem stanju od Zlatibora i Tare ali daje veoma malo u odnosu na svoje mogucnosti. Bio sam u toku leta na Kopaoniku i predeli su fantasticni. Problem Kopaonika je u dosta teskom prilazu do njega i tu se mora razmisljati kako to promeniti.
Ono sto mi se nije svidelo na Kopaoniku prilikom samog dolaska je krovovi hotela. Dosta Hotela ima krovove od daske koja je od vremena pocrnela. Pa ne ide crna boja i ona lepota od prirode. Vozio sam od Raske ka Kopaoniku i put je da budem iskren i dosta naporan, strm i vijugav. Nisam isao putem preko Josanicke Banje ili od Brusa i Brzeca ali pretostavljam da nije neka velika razlika.
Nisam primetio spoljne bazene sto mi govori da niko tamo o letnjem turizmu ne razmislja, doduse postoji jedan bazen ali to je malo i neozbiljno za takvu turisticku destinaciju. Sto donese zima donese i to je to, sto ce reci da se tamo o ozbiljnom turizmu ne razmislja.
Usput sam primetio dva zatvorena Hotela mislim da se jedan zove “Olga Dedijer” koji je na putu totalnog unistenja. Vidljivo je da se dugo ne koristi i da ce brzo propasti, sto je prvi znak da tamo nema dovoljno turista ni zimi. Imena drugog hotela ne mogu da se setim. Znam samo da ima odlicnu poziciju na Kopaoniku.
Kakva je situacija danas ne znam ali znam da su mi se zalili engleski turisti pre nekoliko godina da je uz put od Nisa do Kopaonika bilo dosta deponija smeca.
Mozda gresim ali cini mi se da nigde nisam video koriscenje solarne energije ili energije vetra. Video sam dosta potencijalnih lokcija gde bi se mogli graditi organizovani Centri.
Zimi mozemo da cujemo da su putevi zatvoreni od snega sto nije dobro za turiste, putevi ka turistickim destinacijama ma kakvi vremenski uslovi bili uvek moraju da budu cisti i prohodni.
Moj predlog za Kopaonik je sledeci:
Postojeci Autoput Beograd-Nis povezati sa Autoputem koji bi isao ka Krusevcu potom ka Trsteniku a drugi krak da ide od Nisa preko Merosine, Prokuplja, Beoljina, Blaca, Brusa, Aleksandrovaca, spoj kod Trstenika, potom za Kraljevo i onda ka Raskoj i Novom Pazaru. Srbija mora da bude isprepletena autoputevima. To kosta ali se resiti mora. Dali koncesijama ili na bilo koji drugi nacin ali se resiti mora. Putna infrastruktura je vrlo, vrlo bitan ako ne i kljucan nosioc privrede.
Na samom Kopaoniku verujem da ima prostora da se sagradi najmanje 20 centara za po 5 hotela ili Apartmanskih smestaja. Svaki Hotel ili Apartmanski smestaj da ima dva bazena i to zatvoreni i otvoreni bazen i sportski centar. Svaki Centar da ima svoj Trgovacki centar, diskoteku, kafice i restorane i sve potrebne pratece objekte poput Doma Zdravlja i Heliodroma koji bi eventualno bio potreban za tesko obolele ili povredjenje turiste. Centri moraju biti povezani putnim i pesackim stazama. Svaki Centar mora da ima i amfiteatar za kulturna desavanja za najmanje 10 hiljada ljudi.
Mnogi Hoteli i Apartmasnki smestaji bi mogli biti sagradjeni i u Josaniskoj Banji, Raskoj, Brzeci i u Brusu jer turista moze i tu da odsedne, preko dana ode zicarom na skijanje na Kopaonik i uvece se vrati u hotel ili smestaj. Tako bi znacajno zivnula i ta mesta. Poznato je da se u Svajcarskoj smestajni kapaciteti nalaze ispod planina i ski staza. Mi na to nismo navikli pa nam se predlog moze uciniti cudnim.
Da bi se izbegli zimski uslovi, neprohodni putevi i da se zastiti priroda od gasova iz automobila potrebno je razvesti sistem zicara sa zatvorenim kabinama i to od: Brusa ka Brzeci i Kopaoniku, od Josanicke Banje ka Kopaoniku i od Raske ka Kopaoniku. Mnogi onda nebi ni imali potrebe da automobilima idu na Kopaonik.
Zicare se ni po koju cenu ne smiju privatizovati, one trajno ostaju u vlasnistvu drzave Srbije. Zicare moraju da rade kao sat, tacno i besprekorno, ako ne budu tako radile zameniti kompletnu radnu snagu ukljucujici i menadzment firme do poslednjeg coveka, kompletno osoblje od portira na ulaznim vratima do Generalnog Direktora.
Na Kopaoniku zabraniti bilo kakvu dalju gradnju a postojecim objektima izdati privremene dozvole (umesto sadasnjih stalnih) na recimo 100 godina da posle toga drzava moze da porusi te objekte bez naknade sadasnjim vlasnicima.
Svaki hotel ili smestaj u buducnosti mora da ima solarne panele na celom krovu za proizvodnju tople vode i elektricne energije koju bi predavao u elektroenergetski sistem Srbije a po potrebi bi uzimao struju iz tog sistema. Svakog sadasenjg vlasnika hotela ili smestaja obavezati da u roku od 5 godina mora da postavi solarne panele i sistem pusti u rad.
Sem solarnih panela, na Kopaoniku i okolini gde god postoji mogucnost i ima efekta postavljati i Vetrenjace za proizvodnju elektricne energije jer bi ta energija bila potrebna turizmu i privredi.
Za ovakav plan za Kopaonik su potrebne i velike pare. Gde naci te pare. Ako se nema novca onda ne ostaje nista drugo nego da se sve radi preko “grbace” naroda. Tako je to bilo u istoriji i tako ce i ostati.
Ako hocemo da postignemo cilj da za 50 godina budemo najjaca ekonomija Evrope onda mnogo toga moramo i licno da damo. Ciljevi se ne postizu zeljama nego i licnim radom i licnim odricanjima. Sve sto se radi radi se za nove generacije.
Ako vise ne postoji Vojna Gradjevinska Operativa onda je treba osnovati i staviti u funkciju. Glavni projektant ovog projekta treba da bude Gradjevinski Fakultet u Beogradu, oni su drzavna ustanova i imaju obavezu da rade po nalogu drzave te da im bude cast da rade za svoj narod i svoju drzavu. Vojna gradjevinska operativa treba da izvodi radove i da se u njoj zaposle poznati i priznati inzenjeri koji bi izvodili radove po projektu. Izabrati najsigurniji i najbezbedniji sistem zicara i sve raditi po njihovom zahtevu.
Sto se tice ostale radne snage dosta toga moze da se resi i Omladinskim Radnim Akcijama, mogu da rade i robijasi i lica koja imaju obavezu drustveno korisnog rada da bi izbegli krivicna i prekrsajna gonjenja. Ovo bi bio najjeftiniji nacin gradnje. Troskovi bi bili: oprema za zicare, gorivo i rezervni delovi za masine, barake ili kontejneri za spavanje koji se samo jednom sagrade i hrana za radnike, te plate za profesionalne inzenjere.
Moje je misljenje da bi se ponovo morao uvesti vojni rok i to 12 meseci, 3 meseca vojna obuka a ostalih 9 meseci da se radi za drzavu i tako bi se jacao i patriotizam mladih ljudi jer bi se uvek rado secali toga sta su oni licno uradili svojim rukama za svoju drzavu. Ako je potrebno razmisliti i o vojnoj obavezi za devojke. Taj rad moze da bude i na gradjevini i u proizvodnji hrane ili nekih usluga koje su potrebne. U Izraelu vojsku sluze i muskarci i zene ako se ne varam po 3 godine. Jesmo li mi mozda neka extra klasa ljudi pa da ne mozemo i mi da sluzimo 12 meseci u korist svoje drzave i zajednice.
Sto se novca za finansiranje tice sve firme i preduzetnici sa podrucja Kraljeva, Vrnjacke Banje, Trstenika, Krusevca, Prokuplja, Blaca, Brusa, Aleksandrovca i drugih mesta su u obavezi da mesecno odvajaju u Fond za razvoj Kopaonika onoliko novca koliko daju bankama za provizije. Gradjani sa tih opstina bi imali obavezu da pri placanju svakog racuna u posti i banci uz racun doplate po recimo 5 dinara u Fond za razvoj Kopaonika. Sav ili deo PDV-a prikupljen sa ovih opstina bi bio uplacivan umesto racuna Budzeta Republike Srbije na racun Fonda za razvoj Kopaonika. Svaka firma koja ima neko svoje odelenje ili ogranak na nekoj od ovih opstina je u obavezi da ostvareni PDV na tim lokacijama posebno evidentira i kao takve ih i prijavi Poreskoj Upravi da bi posebno bilo prikazano koliko je uplaceno u budzet Republike Srbije a koliko u Fond za Kopaonika. Svaki novi oblik i predlog finansiranja je dobrodosao.
Mnoge Banke, mnoge finansijske institucije videci redovno prikupljanje para ce ponuditi jeftine kredite i tu ne teba nasedati i uzimati te kredite, sve sto sagradimo mora da bude nasim radom i nasim parama tako kada se zavrsi projekat onda nikom nista ne dugujemo. Ne zelim kreditno ropstvo.
Paralelno sa radom na gradnji zicara gradili bi se putevi do mesta koja bi bila odredjena za centre i pripremala lokacija za gradnju hotela i apartmanskih smestaja. Tada bi investitorima ponudili placeve za gradnju hotela naravno uz nase uslove a uslovi bi bili:
- plac dobijaju dzaba i gradnju mogu zapoceti odmah po projektima koji su vec odredjeni sto znaci da ne moze biti u hotelu manje od 1.000 lezajeva za turiste a recimo mogu menjati u nekoj meri arhitekturu hotela ili povecati broj lezajeva.
- nabavka hrane za potrebe gostiju mora da bude kod domace poljoprivredne zadruge koja bi bila osnovana i koja bi prvenstveno otkupljivala sve ponudjene kolicine proizvoda sa teritorije opstina koje su prihvatile ovaj vid finansiranja. Samo ono sto se ne moze proizvesti u tim opstinama Hotel moze da nabavlja na drugim mestima.
- po zavrsnom obracunu svaki Hotel je u obavezi da pored svoje redovne obaveze placanja poreza na dobit preduzeca uplati jos 20% ostvarenog profita u budzet Republike Srbije jer mu je Republika Srbija omogucila tu zaradu i dala mu plac dzaba.
- svaki pokusaj prevare od strane Hotela prema drzavi Srbiji da bi se prikazala umanjena zarada a samim tim i prikazana dobit bi bio sankcionisam cak i oduzimanjem hotela u korist Republike Srbije.
- ukoliko se vlasnik hotela odluci na prodaju hotela u obavezi je da obavesti kupca o obavezama prema drzavi Srbiji pre nego sto kupac kupi hotel. U protivnom Ugovor je nistavan.
- deo hotela od 20% ne moze da ide pod hipoteku ukoliko se Hotel odluci za podizanje kredita jer je to prakticno udeo vlasnistva Srbije u tom hotelu.
- obaveza dovodjenja turista je na hotelima.
- kao investitori se mogu pojaviti samo ljudi sa cistom proslosti, nikakvo pranje para za takva ulaganja, hoteli koji bi se tako sagradili pa bilo dokazano da je to uradjeno prljavim parama bi Republika Srbija mogla da oduzme trajno u svoju korist.
Ko god iz Srbije i sveta prihvata ove uslove moze da bude investitor. O uslovima se dalje ne moze raspravljati oni su nepromenjivi.
Ogromna gradjevinska operativa bi bila pokrenuta i posao bi dobio veliki broj ljudi kako u gradjevinskoj struci tako posle i u ugostiteljstvu.
Verujem da bi vrlo brzo ceo kraj dosao u situaciju da im fali stanovnistva jer nebi imali dovoljno ljudi i za poljoprirednu proizvodnju i za radnike u hotelima i ostalim pratecim objektima.
Najveci problem ovde vidim dovod vode i kanalizaciju. Ako je potrebno kopati bunare i do 5.000 metara da bi se doslo do vode jer taj bunar se kopa jednom a koristi vecno i prakticno jednom se placa a vecno se koristi. Gradnja fabrike za preradu otpadnih voda bi bila najskuplja.
Ovde se sada postavlja samo jedno pitanje a to je “hocemo li” ako hocemo znamo sta nam je cilj i postici cemo cilj ako necemo onda cemo traziti hiljade opravdanja i obrazlagati ta opravdanja samo da to ne radimo da nastavimo biti slepci kao sto smo i do sada bili.
U sledecem predlogu cu izneti svoje misljenje o Velikom Ratnom Ostrvu u Beogradu i kako ga preurediti i sa njim osigurati buducnost Srbije.
Nikako ne treba zaboraviti kada je turizam u pitanju da se roba domacih proizvodjaca: hrana i smestaj prodaje po cenama i do tri puta vecim a da PDV ostaje budzetu Srbije sto nije slucaj sa izvozom roba, gde se roba izvozi po najnizoj ceni, transport ukoliko ga ima je po najnizoj ceni a PDV-a nema u budzetu. Turizam je najbolji izvoz i po drzavu i po narod. Ako ove moje reci razumete onda ce Turizam biti strateska grana privrede ako ih ne razumete dzaba sam sve ovo pisao.
Arnaut Mile
Autor Predloga Ekonomskog Programa
www.ekonomski-program.rs