U prvom delu Strategije smo obradili Maloprodaju i Veleprodaju u Srbiji. Postavio sam cilj da sve to u narednih 30-40 godina pređe u naše ruke i da Srbi budu vlasnici tog kapitala, prostora i tržišta.
Što se same proizvodnje tiče i to treba da preuzmemo u svoje ruke na sledeći način. Mi danas nemamo znanje to je ključan problem. Ako nemamo znanje ostaje nam samo da naučimo, a možemo da naučimo na dva načina, prvi je krađa znanja a druga je veoma snažno jačanje Obrazovnog sisetma. Biti lopov nije lepo. Naš Obrazovni sistem mora da bude najbolji i najjači Obrazovni sistem u svetu. O reformi Obrazovnog sistema sam već pisao.
Srbija kao država i mi Srbi kao narod smo do danas najviše izgubili u vaspitanju dece i u Obrazovnom sistemu i to se mora iz korena izmeniti u što kraćem roku. To su dve osnovne vrednosti koje su zapostavljene i svo današnje dešavanje je upravo rezultat tog zapostavljanja.
Da bismo krenuli na put Reforme Obrazovnog sisetma potrebno je odmah otpustiti sa posla sve profesore Univerziteta koji su stali uz studente a potom nastavili uz blokadere i koji se ne bave obrazovanjem nego vođenjem politike na Univerzitetima tokom radnog vremena. To su uglavnom ljudi koji ne shvataju koja je uopšte svrha profesora kao obrazovnog radnika u životu jednog naroda. Isto takav otkaz mora da bude i za nastavno-obrazovni kadar u osnovnim i srednjim školama kao i u pedškolskim ustanovama koji su zloupotrebili malu decu u političke svrhe i oni moraju biti izbačeni sa posla. Zavisno od njihove sposobnosti biće im bolje u proizvodnim pogonima ili neka idu na farme i uzgajaju domaće životinje tu će biti korisniji društvu. Nije njima bog dao pravo da moraju raditi u odgojnom i Obrazovnom sistemu.
Izvinjavam se, ovo nisam uneo u Predlog Reforme Obrazovnog sistema a bilo bi jako bitno da deca od malih nogu uče, šta je država, šta je budžet, kako se puni budžet, ko su korisnici budžeta, kako funkcioniše država, šta je to porez i čemu on služi, šta je dug i koliko je to loš drug, da uče da se ne zadužuju, ko samo ima pravo primene sile u svakoj državi, koja je funkcija: poreza, policije, BIA, vojske, obrazovnog sistema, zdravstevog sistema, tužilačkog i pravosudnog sistema, finansijskog sistema, banaka itd…, kako se donose Zakoni kao i ostali pojmovi funkcionisanja jednog društva i jedne države, da ne pomisle kasnije da država može sve da finansira a da niko ne plaća porez, kako je danas mišljenje omladine.
Svi sudenti koji su svesno i aktivno učestvovali u organizovanju protesta i bili plaćeni za to a koji se nisu na vreme distancirali videći da je u pitanju “obojena revolucija” nego su do kraja istrajavali u protestima ne gledajući u posledice koje su ostavili na Obrazovni sistem a koji su imali državne stipendije treba da izgube pravo na državnu stipendiju, da je odmah vrate i da im se zabrani dalje školovanje na državnim fakultetima. Zabranjuje im se i pravo zaposlenja u bilo kojoj državnoj ustanovi ili instituciji, ne samo njima nego i njihovom potomstvu.
Da bi se Obrazovni sistem materijalno i finansijsko što više i što brže oporavio potrebno je Univerizitetima vratiti imovinu koja im je oduzeta odmah posle II svetskog rata, vratiti im sve zadužbine i svu ostalu oduzetu imovinu. Potrebno je i da dananašnji bogati ljudi u Srbiji daju svoj doprinos u gradnji zadužbina jer da se razumemo niko od njih nije mogao da se obogati a da nije imao podršku ljudi iz vrha države i ta “njihova stečena imovina” i nije baš njihova pa da se sete i da vrate državi ono što im je u nekom momentu država poklonila. Ko neće da vrati onda da se ispita poreklo imovine i ukoliko se nađu mahinacije i podrška ljudi iz države da im se sve oduzme i vrate se na početno stanje. Zar oni zaista misle da su oni toliko pametni i da su svu imovinu pošteno stekli bez pomoći države i ljudi iz države.
Zadužbinarstvo je inače odlika bogatih poslovnih ljudi pre rata koji su imali jasan nacionalni cilj kako svoj narod povući napred u bolju i bezbedniju budućnost. Međunarodne i geopolitičke prilike im to nisu dozvolile posebno nakon dolaska komunista na vlast u Jugoslaviji kada je Univerzitetima sve oduzeto u korist države. Po bogatstvu Beogradski Univerzitet je bio treći u Evropi između dva rata. 1945 godine dolaskom komunista navlast je došlo do pravog raspada Obrazovnog sistema koji se posle godinama morao graditi iz početka. Mnogi profesori su bili ili proterani ili pobijeni. Potom ponovo do raspada 1990 godine do danas kada se opet mora graditi iz početka. Dokle početci. Vidi li neko u ovom sistem urušenja obrazovnog sistema neku sistematičnost.
Moj Predlog je da se danas pored redovnog finansiranja uvede i 1% od svake plate zaposlenog i da se na Porez na dobit Preduzeća uvede još 5% za Obrazovni sistem.
Već sutra je potrebno stipendirati odgovarajući broj naših talentovanih studenata za školovanje na prestižnim svetski priznatim univerzitetima da tamo diplomiraju i steknu zvanje Doktora nauka a potom su u obavezi da se vrate u Srbiju i da zauzmu mesta profesora Univerziteta. Narednih 10-15 godina naš obrazovni sistem bi trebao biti otprilike na nešto boljem od današnjeg nivoa. Postoji dosta mladih Asistenata koji mogu privremeno preuzeti mesto profesora Univerziteta. Ili dovoditi profesore sa strane da predaju i vrše ispitivanje studenata. Mišljenja sam da od ovih sadašnjih profesora nema gorih i po znanju i po shvatanju profesorske profesije. Čast izuzetcima, ali ovo je dno dna. Neznanje i korupcija na prvom mestu, takmiče se ko ima prednost.
U prilogu navodim oko 100-njak zadužbinara koje sam uspeo naći a koji su materijalno i finansijski pomagali Univerzitet i školstvo u Srbiji i interesantno je da su skoro svi pomagali Obrazovanje znajući njegov značaj za narod. Ovi današnji profesori su zloupotrebili i srozali Obrazovni sistem i rade sve na daljem totalnom uništavanju Obrazovnog sistema.
Protiv toga sam da se unište državni fakulteti treba ih samo kadrovski ojačati i uvesti sistem odgovornosti. Za ceo obrazovni sistem na fakultetima ispiti se moraju obavljati na isti način.
Napominjem, da je Zadužbina Đorđa Vajferta prodata od strane Agencije za privatizaciju na šta nisu imali pravo je zadužbina je striktno namenjena nekom a u ovom slučaju to je država i tome ko je doneo takvu Odluku treba kožu odrati, oduzeti svu stečenu i nasleđenu imovinu i prodati je da svako u budućnosti upamti i zna da to ne sme da se radi. Tu imovinu traba vratiti u ruke države, isto tako uraditi i sa ostalim prodatim zadužbinama. Zadužbine danas treba vratiti u ruke Univerziteta, koje je u prošlosti dobio Univerzitet od darodavaca.
Unapred se izinjavam svim zadužbinarima koje nisam naveo i pomenuo u ovih 100-njak a sasvim sigurno ih ima. Danas, makar svaki od zadužbinara zaslužuje da ima makar jednu ulicu u Srbiji, da više ne postoje ulice Nove i sl. Ima Srbija ljudi koji zaslužuju da ulice nose njihova imena i nikada ne smiju biti zaboravljeni.
Danas je problem kako do nafte i o tom problemu je trebalo razmišljati još od podizanja sankcija 2000 godine ali nije imao ko da o tome razmišlja. Umesto da razmišlja o tome pričalo se o tome kako rata više neće biti i kako nema ko da ratuje. Na vlasti su bili diletanti i idioti. Da se tada razmišljalo do sada smo mogli da napravimo ispod brda bazene u koje smo mogli da smestimo veće količine nafte za 10-20 ili 50 godina ukoliko nam bilo kada budu nametnute sankcije. Inače, ovo su 9-te sankcije koje su uvedene Srbiji od 1900 godine. I mi bismo danas daleko lakše dočekali ove “iznenadne“ sankcije. Ima li ko sem mene da pokrene priču o potrebi proizvodnje biodizela i šta država u tom smeru može da pomogne i uradi. Ista situacija koja je sada sa naftom biće i sa gasom iz Rusije jer sam ubeđen da će biti uvedene i sakcije na gas. Ima li ko da kaže kopaćemo u brdima bazene u koje ćemo smeštati gas pa ga koristiti samo kada nam se uvedu sankcije. Ko takne u taj gas i tu naftu u mirnodopskom periodu, glavu mu treba otkinuti. Ta nafta i taj gas služe samo u periodu kada nam budu zavedene sakcije. Rezerve moraju da se rade za period od 50 godina.
Znači, čim budu podignute sankcije na uvoz nafte iz Rusije istoga momenta moramo krenuti u kopanje bazena ispod brda gde bi se smeštala nafta za crna vremena ma odakle ona budu dolazila dali sa Istoka ili Zapada. Ratova je bilo i biće u celoj istoriji sveta do sada i biće ih u budućnosti. Ratovi se vode zbog ljudskog nesavršenstva i kapitalističkog imeprijalizma. Stoga mi Srbi u budućnosti ne smemo sebi dozvoliti da budemo uvučeni u ratove, sve treba novcem da rešavamo, koga treba potplatiti, potplatiti i svoje probleme rešiti. Novac vrti gde burgija neće tako kaže narod. A taj novac treba prvo zaraditi i sada treba da nam bude cilj kako taj novac zaraditi. Otvaranjem fiktivnih radnih mesta poput recimo Upravnika Skupstine stanara i sl. NE. Zapošljavanje na neproduktivnim i fiktivnim radnim mestima. NE. Zapošljavanje u državnoj službi. NE. Zapošljavanjem naroda u poljoprivredi, industrijama, mašinstvu, građevinarstvu, hemiskoj, prehrambenoj, farmaceustkoj i ostalim industrijama. DA. To je jedino rešenje. Onaj ko stvara materijana dobra taj je jedini gazda sve ostalo su sluge. Postoje ljudi koji to shvate pre ili kasnije ili nikad. Novac nije roba.
Proizvodnja, proizvodnja, proizvodnja i samo proizvodnja. Proizvođač mora da bude na pijedestalu društva. Gospodin proizvođač mora da ima posebno mesto u društvu.
Ako Srbija kupi NIS od Rusije nikada više u istoriji mi NIS nikome prodati ne smemo. Svaki rukovodilac koji bude u NIS-u mora da zaduži kanap da ga iskoristi u slučaju da nešto zaj.be u poslu i to bude sa štetnim posledicama po NIS. NIS mora da kupuje druge kompanije a ne da bude na prodaju. Telekom, proizvodnja struje i Elektrodistribucija, Vodovod i Kanalizacija trajno moraju biti u rukama države i tu nema ni govora o bilo kakvoj prodaji a to garancija socijalne sigurnosti stanovništva u Srbiji.
Kada se završi ova ujdurma oko trećeg svetskog rata Srbija mora da razmišlja i o kopanju naftovoda i gasovoda ispod samog Dunava i na taj način da dovučemo i imamo redovno snadevanje naftom i gasom u Srbiji, cena slobode je ne velika nego prevelika za nas Srbe ali mi je očigledno platiti moramo i to moramo uraditi što pre. Po sredini Dunava na 5 metara ispod dna Dunava da potencijanim napadačima bude što teže doći do naftovoda i gasovoda. Mišljenja sam da bi već danas trebalo započeti razgovore i sa Bugarskom i sa Rumunijom. Mi moramo imati direktnu vezu sa izvorom energenata. Posle nas nafta i gas može da ide dalje, drugim državama.
Što se tiče stranih ulaganja u našu zemlju mi moramo da krenemo putem da vlasništvo u toj firmi bude dali 51:49% u našu korist a da stranac upravlja ili 50:50% ili 49:51 u korist stranca videti šta se dobiti može. U ovoj kombinaciji stranac uvek može da ode ali nama ostaje oprema i znanje da mi možemo nastaviti tu proizvodnju. Ako je potrebno mi ćemo uraditi i fabriku i kupiti opremu za redovan rad ali ako stranac ode to ostaje naše. Na ovaj način prihodi od našeg dela se ostavljaju za otkup te firme u budućnosti i da na taj način ta firma pređe u naše ruke.
Danas je veoma veliki problem srpske privrede PKS, jedna potpuno neunkcionalana institucija koju ste Vi G–dine Pedsedniče sa Vašom strankom donešenim Zakonom 2016 prosto finansijski obezbedili bez ikakve njihove obaveze da bilo šta rade. U stvari imaju obavezu zavaravanja kao da nešto rade i stalno svaki dan šalju obaveštenja firmama o nekim nevažnim temama i seminarima u trajanju od par sati, šta se tu može naučiti diskutabilno je a i to predavanje se plaća. Od 01.01.2017 sve pravna lica su u obavezi po tom Zakonu da plaćaju članarinu i PKS se poziva na Zakon ali nigde ne govore o svojim obavezama.
Još dalekih 80-ih godina pošlog veka pre 40 godina su društvene firme od PKJ dobijale u obliku debelih knjiga šta je to što se uvozilo u SFRJ prethodne godine. Ja sam tu knjigu imao u svojim rukama i čitao i bilo ko da je bio zainteresovan mogao je naći te podatke. Iz tih podataka su i pokretane razne proizvodnje.Tada su se knjige štampale dok danas sve to može da se spakuje u jedan .pdf fajl i pošalje meilom firmama. Ništa ne košta sem vremena utrošenog koje jedno lice može da uradi ali PKS to neće da radi. Jednostavno i odlučno NEĆE da radi. Postoji li bilo ko u ovoj državi da ih može naterati. NE POSTOJI.
Nekoliko puta su mi slali Opomenu da platim, Advokatska kancelarija koja ih zastupa su mi poslali Opomenu i ja sam svaki put uredno vratio odgovor da neću da platim sve dok oni ne daju ne samo mojoj firmi nego svim firmama u Srbiji šta je to što srpsko tržište uvozi. Ne sporim ja da mi treba da plaćamo ali sporim to što PKS bukvalno shvata da oni nemaju nikakvu obavezu prema nama. A problema koje privreda ima je na hiljade. Umesto da nas zastupaju i bore se za rešavanje naših problema oni se sa nama sprdaju.
Sem davanja informacije šta je to što se uvozi predložio sam Predsedniku PKS i održavanje forum sajmova između naših firmi i firmi iz inostranstva, povezivanje firmi, zajednički poslovi naš izvoz to treba da nam bude cilj. Naše tržište ne sme da bude EU koja se sa laganim ubrzanjem kreće u provaliju a izgleda mi bogami da ćemo i mi sa njom. Mnoge strane firme koje su ovde došle su smanjile svoje poslovanje jer proizvodne firme u EU propadaju i potražnja opada i taj tempo se ubrzava. Slom je neminovan iz više razloga, skupi energenti, poskupele su im i sirovine, nedostatak kolonija za sirovine, preskupa radna snaga, opada i konkurentnost robe i produktivnost i narod zapada ne može da shvati da danas treba da radi više a dobija manje. Kineska konkurentnost i produktivnost guta sve pred sobom i srušiće ceo kapitalistički zapadni svet. Njihove cene ubjaju sav zapadni svet. Mi u ovim uslovima moramo tražiti prostor za sebe, tražiti nova tržišta, prostora ima ali se mora tražiti i u toj potražnji upravo PKS može najviše da pomogne. MOŽE ALI NEĆE. Jednostavno NEĆE. Vi donošenjem Zakona 2016 godine ste im obezbedili lagodan život, grmilo, sevalo, kiša, sneg padali ili sunce grejalo njima će uvek biti dobro i što bi oni bilo šta radili. Oni imaju obezbeđen, lagodan i bezbrižan život donošenjem Zakona o Privrednim Komorama 2016 godine.
G-DINE PREDSEDNIČE, AKO NEĆE PKS DA VAS POZOVE DA IMATE JEDAN SASTANAK SA MALIM PRIVREDNICIMA U PKS ONDA VAS JA POZIVAM DA VI NAMA SAMI ZAKAŽETE JEDAN SASTANAK DA MI IZNESEMO SVOJE PROBLEME I DA MI EVENTUALNO DAMO NEKE PREDLOGE REŠENJA.
Možda nešto i dobro čujete, čućete gluposti ali možda se desi da i nešto dobro čujete, nikada se ne zna. Apsolutno sam siguran da to neće biti uzalud izgubljeno vreme. Samo Vas molim da meni pošaljete pozivnicu jer ću istaći najmanje pet problema i ponuditi 5 rešenja. Možda rešenja ne budu idealna ali mogu poslužiti kao osnova do konačnog rešenja. Nisam ja najpametniji ali pomoći ću koliko znam i koliko mogu.
Predsedniku PKS G-dinu Čadežu sam posalo do sada što direktno na njegov meil koji sam dobio od njega lično, što preko zaposlenih u PKS jedno 50 puta jasno definisane probleme i rešenja tih problema, ma nije se udostojio nijednom da odgovori, pa se ponekada ja upitam dali ja lupetam gluposti ili sam možda lud ili je on nepismen i toliko nesposoban da ne zna svoj posao pa ne sme ni da odgovori u stvari nema šta da odgovori, kako da odgovori kada ne zna.
Očekujem Vaš poziv za sastanak sa malim i srednjim privrednicima u PKS a neka bude prisutan i G-din Čadež da ne kaže da mu nešto radim ili govorim iza leđa. Naše tržište propada daj da se spašavamo. Inače, verujem da bi Vam najmanje polovina zaposlenih u PKS vrlo rado namestile konopac oko vrata, da nisam u pravu oni bi već odavno pokrenuli ova moja dva predloga i realizovali ih. Prijatelju koji ti obezbedi hleb ovako se ne vraća. Vraća se radom.
Kakva je to kočnica kakvo je to čudo u PKS da se osnovna stvar ne može pokrenuti, ne razumam, shvatam ali ne razumem. Dok je bio žuti ološ na vlasti pokusavao sam da nešto pokrenem ali su me brzo udaljili i shvatio sam i zašto ali ne razumem u Vaše vreme da ta kočnica i dalje radi.
S poštovanjem!
Arnaut Mile
Autor Predloga Ekonomskog Programa
www.ekonomski-program.rs
www.arnaut.rs