G-dine predsednice Nikolicu!
G-dine premijeru Dacicu!
G-dine ministre Mrkicu!
G-do narodni poslanici!
Ovo pismo ce biti javno objavljeno da posle ne mozete da kazete da niste znali i da niste upozoreni na posledice kojima cete biti uzrok ukoliko ne reagujete.
Srbija se danas nalazi posle presude hrvatskim generalima i siptarskim teroristima u daleko tezoj poziciji nego pre samo petnaest dana. Posle ovih presuda predstoje nam veoma ozbiljno sudjenje na Medjunarodnom sudu pravde.
U poslednjih 20 godina Srbija je imala pred MSP tri sudjenja i sva tri je prakticno izgubila. MSP u kome sedi 15 sudija od toga 1/3 su profesionalne sudije a 2/3 su bivse diplomate.
Prvi spor je bio po tuzbi Sbije za bombardovanje Sbije gde se Sud oglasio nenadleznim.
Drugo sudjenje je bilo po pitanju tuzbe BiH a u sastavljanju tuzbe nije ucestvovala RS te se tuzba pravno nije ni mogla smatrati vazecom jer je RS bila protiv te tuzbe ali i pored te cinjenice MSP je doneo odluku da se sudjenje odrzi. Srbija nije proglasena krivom ali se prvi put na MSP Republika Srpska proglasila genocidnom a uzrok za takvu presudu je presuda generalu Srpske vojske Republike Srpske u Haskom sudu.
Trece sudjenje pred MSP je bilo trazenje misljenja preko Generalne skupstine UN po pitanju Kosovske nezavisnosti. i tu smo izgubili. Pre izricanja misljenja ja sam licno G-dinu Jeremicu i Tadicu uputio pismo i predlog sta da urade da dobijemo vise sanse da misljenje bude povoljnije po nas. Predlozio sam im da organizuju jedan kongres, seminar o nasem trosku uglednih medjunarodnih profesora, sudija i advokata medjunarodnog prava da oni u raspravi od nedelju dana daju svoje misljenje. Takva “presuda” medjunarodnih profesora, sudija i advokata bi mozda uticala na konacno misljenje MSP ili bi ga obesnazila. Ne mora da znaci da sam u pravu ali niko ne moze da kaze da mi nebi mozda bolje prosli.
Po iskazanom misljenju MSP Tadic je samovoljno odustao od nase Rezolucije pred Supstinom UN i prihvatio nekakve pregovore a ishod pregovora su pametni ljudi videli odmah dok su Tadic i DS zamlacivali srpsku javnost o tome kako se siptari boje pregovora pod okriljem EU ciji 80% clanica je priznalo Kosovo. Ocekivati bilo sta pozitivno za Srbiju je potpuno suludo u tim pregovorima. za 15 godina kada ce doci do veoma znacajnog pomeranja na svetskoj sceni nebi garanotvao ni Tadicu ni Stefanovicu niti danasnjim glasogovornicima o prekoj potrebi pregovora sa Kosovskim „zvanicnicima“ i suludog jurisanja na dobijanje datuma za pregovore sa EU da nece zavrsiti na ovozemaljskom svesrpskom sudu. Od svih njihovih zivotnih opcija ova moja opcija mi je najrealnija.
Ovih dana se oglasio i G-din Jeremic predsednik Supstine UN ciji predlog podrzavam jer je dao dobar predlog i neka na tom predlogu samo istraje.
Ja sam duboko ubedjen da se presude mogu oboriti. Istina ne moze da izgubi posebno ako nosioci istine istraju u svojoj borbi i u toj borbi ukljuce svoj mozak. Onaj ko je osnovao taj Sud moze od tog Suda i da nesto trazi a posebno ako je u pitanju ovakavo izvrtanje pravde i istine ruglu kakav se desio ovim presudama.
Neko ce reci da se presuda ne moze promeniti a ja bih pitao te ljude dali se ovakva presuda mogla i doneti. Ako se ovakva presuda mogla doneti onda se ona moze i oboriti i promeniti.
Neka G-din Jeremic istraje u svom predlogu a Srbija i rukovodstvo Srbije moraju da urade sledece:
Prvo: danas, Srbija treba da predlozi Rezoluciju SB UN da se presude poniste i vrate drugom zalbenom vecu na razmatranje. Ta Rezolucija nece proci ali smo digli tenziju i to pitanje vratili u UN na razmatranje.
Drugo: G-dine minstre Mrkicu, gospodo zamenici Ministra, gospodo drzavni sekretari, svi sadasnji i bivsi diplomati izvolite napravite strategiju u narednih 15 dana pa na avion i u svet od vrata do vrata i borite se na za nase interese i istinu. Imamo ispred sebe 8 meseci. za 8 meseci se mozemo izboriti za Rezoluciju Skupstine UN da se odredi novo zalbeno vece i donese pravedna presuda.
Trece: organizujte medjunarodni kongres sudija, profeosora, advokata medjunarodnog i ratnog prava da prodiskutuju i donesu svoj sud o presudama Haskog suda kako protiv hrvatskih generala tako i protiv muslimanskih i siptarskih vojnih komadanata dali su to ispravne presude ili politicke presude. Ako su politicke presude onda trazimo da ih vrate u pravne tokove. Potrebno je da iz svake drzave sveta bude po jedna delegacija neka to bude u Sava Centru i neka traje ako je potrebno i 10 dana. Svaki novi predlog jos je dobro dosao.
Cetvrto: napravite dokumenatrac na DVD, pravite sajtove o zlocinima drugih prema nama i to zlocinima koji nisu procesuirani ili koji su procesuirani pa oslobodjeni popot Nasera Orica i drugih muslimana, poput hrvatskih generala, poput siptarskih terorista. Pravite dokumentarce tako da gledalac pita samog sebe kako je to moguce da se tako nesto desi da na kraju covek koji je napisao knjigu da je ubijao i koga je ubijao da ne odgovara i bude oslobodjen. Svakom narodnom poslaniku, svakom iole relevantnom i vrednom coveku u svakoj drzavi sveta dostavite DVD o srpskoj drami od pocetka raspada Srbbije pa do poslednje oslobadjajuce presude u Hagu.
Peto: za tih 8 meseci se moze priloziti tuzilastvu u Hagu ceo niz dokaza koje su propustili i da oni pokrenu pitanje revizije donesenih presuda te da se zakaze novo sudjenje pod novim zalbenim vecem. Ne verujem niti imam iluziju o njihovoj zainteresovanosti za te dokaze ali neka ih tu.
Sesto: citajuci danas Kusturicin tekst o Gotovini kao kandidatu za Nobela mozda bi i to bila dobra ideja za dovodjenja presuda do apsurda. G-dine Kosturica okupite umetnike Srbije i sveta i trazite od Komiteta za dodelu Nobelove nagrade da se hrvatskim generalima, siptarskim teroristima kao i Naseru Oricu dodeli Nobelova nagrada za mir, ako je po pravdi Haskog suda zasluzili su jer su u zatvoru „nevini“ proveli godine.
Gospodo na vlasti, Vi se borite za vrlo krupne interese Srba i Srbije.
Pred nama je tuzba Hrvatske pred MSP. Realno, sanse da dobijemo taj spor danas su male ali je sansa da izgubimo spor i da nam se nepravedno natovari i ratna steta vrlo velika. Cilj ovih presuda u Hagu jeste davanje pravnih argumenata MSP da bi se Srbiji natovarila ratna steta i tako se dugorocno Srbija neutralisala i komadala. Ovaj spor pred MSP nije za Srbiju samo jos jedan obican spor nego jos jedan vrlo, vrlo tezak spor sa nesagledivim posledicama. Ako mi ne uspemo da istinu o Jasenovcu, jamama i ostalim stratistima u drugom svetskom ratu dokazemo kao uzrok pobune Srba 1990 i ne uspemo da ga nametnemo Sudu mi cemo taj spor sasvim sigurno izgubiti a potom doci u poziciju da nam odrede i ratnu stetu da platimo Hrvatskoj. Sanse da tu temu uspemo da nametnemo su veoma male obzirom na sastav MSP kao i interese pojedinih drzava u tom Sudu. Mi danas nemamo druge sanse za odbranu sem suda medjunarodne javnosti. Hrvatska ce ici na opciju da su njeni generali oslobodjeni te da ona nema nikakve odgovornosti jer su haske sudije opravdale “Oluju” kao jednu potpuno cistu akciju bez ikakvog zlocinackog predumisljaja. To ce sudijama MSP biti pocetna pozicija. Stoga se sve mora uciniti da se istina vidi i da se mi te istine ne stidimo i ne krijemo je.
Istina o “Oluji” nije u presudi Haskog suda nego u cinjenici da je iz Hrvatske proterano ukupno preko pola miliona Srba a samo iz Krajine u avgustu 1995. godine oko 220.000 ljudi, da je Krajina potom spaljena i imovina Srba unistena. Niko ne spominje niti pita zasto je preko 300.000 Srba pobeglo iz zagreba, Splita, Osijeka, Vinkovaca, Siska i ostalih gradova Hrvatske. Jesu li ti ljudi sami otisli ili su pobegli glavom bez obzira samo da bi spasili zivot. I ti ljudi su imali svoju “Oluju” koju niko ne pominje. Mnogi koji su ostali su prosli kao porodica zec iz Zagreba.
Gospodo na vlasti, dali ste Vi svesni cinjenice da Vi iz pregovora sa Kosovom morate da izidjete jer ce Vas EU svojim ucenama i Vasom naivnoscu naterati da omogucite Kosovu da udje u UN te da ce tada Kosovo imati pravo da tuzi Srbiju i trazi “ratnu stetu”. Sve ce to biti pravno zasnovano na presudama Haskog suda. Ovo nije apsurd ovo je realnost koja nas ceka. Danas, istraga protiv Hasima Tacija zbog trgovine ljudskim organima otetih Srba i nealbanaca se ne pomera sa mrtve tacke, sve dokaze protiv Tacija imaju obavestajne sluzbe zemalja zapada ali oni ga stite i to ga stite radi sebe a ne radi istine ili pravde. Taci to nije mogao raditi bez njihove dozvole. Ako hoce zapad korektne pregovore onda prvo da se resi problem Tacija i ostalih zlocinaca pa tek onda da pregovaramo. Mi imamo vremena da cekamo konacan kraj tog procesa pa cemo onda pregovarati.
Ako je Kosovo oteto kao sto ovih dana naivno kaze premijer Dacic zasto onda zapad danas trazi pregovore Srbije i Kosova te priznanje kosovske nezavisnosti od strane Srbije. To znaci da nije oteto nego se sve cini da se otme i da mi tu otimacinu ozakonimo kao legalan cin. I bivsa sekretarka zna da telefonija na Kosovu nije njena nego je oteta i cinice sve preko polena da nas natera da kazemo da je to njeno. Ali ona nije njena ona je nasa i ona je silom oteta.
Uzmimo za pretpostavku da recimo Srbija „uspesno zavrsi“ pregovore sa Kosovom sta ce se desiti. Srbi ce se iseliti sa Kosova u Centralnu Srbiju a Srbija ce izgubiti bilo kakvo pravo na Kosovo jer se dogovorila „a Srbi su sami otisli“. Ako ostanu tamo bez dogovora bice proterani ali Srbija ima pravo na Kosovo bilo kada u buducnosti a ta buducnost nije daleko. Mozda je neko vidi, mozda neko ne vidi ali ona je sasvim sigurno veoma blizu. Ja tu buducnost vidim, o njoj mi govore ekonomski pokazatelji na zapadu koji rapidno opadaju i ekonomski pokazatelji zemalja BRIK-a koji rastu a zemlje BRIK-a nisu i ne nameravaju da priznaju Kosovo. U obe opcije ce Srbi sa Kosova zavrsiti u Centralnoj Srbiji. Nemojte da lazemo ni sebe ni svoju decu jer ce nasa deca kasnije nase lazi placati u krvi. Kosovo je privremeno oteto i za naseg zivota ce biti vraceno u sastav Srbije.
Kada se zavrsi Kosovska drama, preci ce se odmah na Vojvodinu, pa na Rasku dok se Srbija ne svede na predkumanovske granice kako je to rekao jos 1990. godine americki drzavni sekretar Bejker.
Ovde se ide na totalno iznurivanje Srbije, unistavanje morala a ekonomija je vec unistena te na dalje rasparcavanje srpskog bica. Na nasu zalost nase politicke elite u tome planu aktivno ucestvuju. Neko ce reci da je ovo poziv na samoizolaciju a ja kazem da je ovo poziv na otvaranje ka drzavama koje zele sa nama da rade a mi ih do sada uporno i vesto izbegavamo.
Od ulaska Srbije u EU nema nista, prvo jer je EU ekonomski propala (njene clanice danas ukupno duguju preko 40 hiljada milijardi) a drugo mi smo EU potrebni ko lanjski sneg te nas zamajavaju samo jos da priznamo Kosovo. Kome je potrebna jos jedna propala ekonomija kao sto je nasa. Nikom. Nije potrebna nama a kamoli njima.
Nikada nam SAD i EU nece oprostiti ljubav prema Rusiji koju bi SAD i EU naradije videli na kolenima, porusenu i unistenu da upravljaju njihovim sirovinskim resursima i rezervama. Ta ljubav se ne oprasta ma koliko se mi ulagivali zapadu. To je prvi razlog nase nesrece koja nas prati kroz ceo dvadeseti vek. Drugi razlog je sto smo ekonomski celo nase postojanje potpuno neorganizovani i nepismeni. Nikada Srbija u svojoj istoriji nije bila bogata niti je njeno stanovnistvo lepo zivelo. To je nasa iluzija. Nikada Srbija nije znala sa kakvim sirovinama, rudama, vodama raspolaze. Odjednom se sada na Kosovu pojavise silne rude. Kako Srbija za to nije znala pre 15, 30 ili 50 godina. Nismo znali jer smo imali potpuno nesposobna rukovodstva koja nisu videla ni tri dana unapred.
Gospodo na vlasti i u Skupstini Srbije pred nama je novi veliki svetski rat, navedeni razlozi bice nebitni, bice to bitka za sirovinske resurse i rezerve, iza svakog rata stoje iskljucivo ekonomski interesi drzava i pojedinaca. Dali smo mi spremni za takav rat i dali se mi potajno spremamo. Niti smo spremni niti se spremamo. Umesto da sve svoje snage bacimo na sto brzi razvoj ekonomije mi nasu ekonomiju ubrzano unistismo pljackaskom privatizacijom sa ogromnom korupcijom te dovodjenjem potpuno nesposobnih kadrova na rukovodeca i odgovorna mesta. Mediji cute i ulaguju se tim nistarijama postajuci aktivni saucesnici u tom zlodelu. Intelektualci, akademici, cute i ne osecaju nikakvu niti drustvenu niti moralnu odgovornost. Mi unistavamo sebe, svoju decu i svoja pokolenja.
Da li postoji izlaz. Postoji, samo je pitanje da li mi hocemo izlaz iz ove agonije ili ne. Izlaz je u neutralnosti. Izlaz je u odricanju od EU. Izlaz je u izlasku iz pregovora sa kosovskim teroristima. Izlaz je u novim trzistima tamo gde ima para. Izlaz je u ljudima koji Srbiju dozivljavaju iskreno kao svoju jedinu otadzbinu. Izlaz je u ubrzanom razvoju ekonomije. Kada nam ekonomija bude jaka nece nas vise niko dirati. Parama mozemo sve i kupiti i platiti. A kako doci do te jake i toliko zeljene ekonomije. O tome bih u sledecem tekstu.
Arnaut Mile
Autor Predoga Ekonomskog Programa
www.ekonomski-program.rs