Otvoreno pismo!
G-dinu Predsedniku Tomislavu Nikolicu!
G-dinu Premijeru Aleksandru Vucicu!
G-dinu Ministru Zeljku Serticu!
Agenciji za privatizaciju!
Medijima!
Kako javise mediji, Vlada Srbije je donela odluku da preko 180 firmi ide u stecaj. Licno sam podneo Pismo namera za sistem “PKB “Vocarske Plantaze” Bolec. I to ne samo ja, nego jos i 12 firmi i o tome su pisale “Novosti”. Isto takav zahtev sam podneo i godinu dana ranije, ali odgovor nisam dobio. Ovo sada je moje trece obracanje. Kao da nikome od vlasti u ovoj drzavi nije stalo do toga da se taj sistem pokrene i proradi iako su svima puna usta price o pokretanju proizvodnje i privrede.
G-dine Premijeru, kako je Vasa Vlada donela takvu odluku ja cu se ovde obratiti licno Vama. Ne znam dali ste i koliko upoznati ili Vam je taj predlog za stecaj poturen pa ste na njega pristali ne gledajuci na: stanje u kom se nalazi sistem, dugove, vrednost i perspektivu kao i na ponude iz Pisma namera od potencijanih ponudjaca. “Vocarske Plantaze” imaju, kako pise na sajtu Agencije za Privatizaciju, oko 3.500 hektara zemljista sto u drustvenoj sto u drzavnoj svojini. Taj sistem je cerupan od strane otimaca, hostaplera i partijskih kadrova i kako kazu, ali nezvanicno, danas ima oko 2.600 hektara. Gde nestade tolika zemlja? Mozda je stecaj resenje koje ce dati odgor na ovo pitanje?
Racun firme je blokiran evo vec 1097 dana i na danasnji dan 10.02.2014 je blokiran za 146,728,713.24 dinara ili za oko 1.205.000 evra. Kako je objavljeno na sajtu NBS u avgustu mesecu 2013 godine firma je dugovala oko 45 miliona evra, a danas samo 1,205 miliona evra. Stvaran dug firme je oko 9,5 miliona evra sto radnicima sto dobavljacima. Ostalo je nakarikano da bi firma otisla u stecaj i da se zbog dugova niko ne pojavi sem “probranih” na tenederu, a verovatno su ti vestacki dugovi bili bas prema njima. Plan je bio da se taj sistem putem “Zakona o stecaju” otme, preproda i zarade pare, ne da nesto proizvodi nego da se samo otme i preproda. A i sta otimaci, hostapleri i lopovi mogu drugo da urade. Na srecu tada taj plan je u prvom pokusaju propao. Sada ide drugi pokusaj za koji licno hocu da verujem da niste znali, ali ce Vama naneti ogromnu stetu. PKB “Vocarske Plantaze” danas imaju preko 100 hektara voca i to pod jabukama koje izdaje za nekih 400 evra po hektaru zainteresovanim, jer zaposlena gospoda u Plantazama nisu u stanju da rade pa izdaju u zakup. Ta cena izdavanja je bagatelna, ali ako je nesto dzaba onda je i to dovoljno. Veliki nedostatak tih postojecih vocnjaka danas je sistem navodnjavanja i protivgradna zastita. Preko 30 hektara vocnjaka sljiva u Ducini je prepusteno samo sebi i ne odrzava se, sta rodi, rodi, to opadne i propadne. Nema niko ni to da skupi. Gledajuci ovako spolja neupuceni bi rekao da je stecaj resenje.
G-dine Vucicu, do sada sam Vam pisao o stanju firme. Sada bih da Vam kazem koliko vredi jedan hektar uredjenog vocnjaka na severu Italije. Izvor su mi mediji i jedan razgovor sa biznismenom sa severa Italije. Nikakvu povratnu informaciju od nasih konzulata u Milanu i Trstu nisam dobio a vezano za cenu jednog hektara vocnjaka ne severu Italije. Uredjen vocnjak sa sistemom za navodnjavanje, protivgradnom mrezom, bumbarima i pcelama za oprasivanje cvetova voca, vredi 600.000 evra. Gledajuci tu cenu ispade ako bi se uredili vocnjaci u PKB “Vocarske Plantaze” on bi vredeo preko 2.1 milijardi evra. A za takvo uredjenje je potrebno od 50-60 miliona evra. Sredjen vocnjak u Srbiji daje bolji kvalitet voca za 30% od svih ostalih vocnjaka u Evropi, a najbolji teren za vocnjake u Evropi je upravo okolina Beograda na lokacijama gde se nalazi danasnja firma PKB “Vocarske Plantaze” Bolec. Ja to znam i vec dve godine ne odustajem od ideje da tu firmu dobijem na upravljanje i privatizaciju kroz vreme. Da je neko hteo da radi na vocnjaku do sada on bi to uradio vec, ja se tu ne bih mesao. Jedan od najvecih srpskih resursa propada i u tome mu nazalost pomaze i Vlada Srbije dali svesno ili nesvesno nebitno je. Kada malo bolje razmislim ovaj resurs je bolji od bilo kog drugog resursa u Srbiji pa cak i od RTB Bor. RTB Bor je ogranicen kolicinama sirovina, a PKB “Vocarske Plantaze” nemaju nikakva ogranicenja, dok je sveta i veka bice potrebe za hranom i proizvodnjom te hrane. Njegove mogucnosti mogu ograniciti samo ljudi koji ne znaju.
Cene bakra mogu da rastu i padaju zavisno od marifetluka i trzista, ali se jesti mora svaki dan i to tri puta na dan. Zemlja je prost proizvod stvoren od strane prirode a koji se vestackim putem ne moze proizvoditi. Ima je toliko koliko je ima.
G-dine Vucicu, nisam imao prilike niti sam pozvan od bilo koga iako sam dva puta ponudio prakticno i da iznesem plan sta i kako mislim da treba uraditi i evo sada ga iznosim Vama i javnosti da znate da postoji neko ko ima nekakav plan i da prosudite svi da li je takav plan moguc i izvodljiv. Za stvarne predlagace da PKB “Vocarske Plantaze” odu u stecaj ovaj plan je neprihvatljiv jer oni imaju druge planove sa tom firmom. Njihov cilj je otimacina.
Moj konacan cilj je da PKB “Vocarske Plantaze” budu najveci vocarski sistem u svetu. Znam da to mogu i da imam znanje za to.
Moj konacan cilj je da PKB “Vocarske Plantaze” budu kompanija koja bi sa svojim kooperantima pokrivala teritoriju od 100.000 hektara zemljista pod vocem i da za sve to ima svoje sopstvene preradjivacke kapacitete. U svet moze da ide samo gotov upakovan proizvod ili da preradjivacki kapacitet u drugoj drzavi moze da bude u vlasnistvu PKB “Vocarske Plantaze”, a sirovinska osnova iz Srbije.
Sto se same firme tice moj plan je da se odmah sva zemljisna imovina privede nameni te da se sva oteta imovina vrati u vlasnistvo PKB “Vocarske Plantaze” Bolec. Dalji plan mi je:
1. Da se odmah zaposli 1.000 ljudi i krene se u rasciscavanje terena i stvaranje rasadnika, jer planiram da se u naredne tri godine kompletno svo zemljiste posadi vockama. Prednost pri zaposljavanju bi imala deca bivsih radnika PKB “Vocarske Plantaze”.
2. Da se odmah krene u izgradnju fabrike protivgradnih mreza, jer ce nam te mreze trebati ne samo za nas nego i za nase kooperante. Da se odmah u okviru fabrike za proizvodnju protivgradnih mreza osnuje odeljenje za postavljanje protivgradnih mreza.
3. Da se odmah osnuje odeljenje za kopanje bunara od 200-1.200 metara dubine za sistem kap po kap. Ako usput nadjemo termalne vode da se iskoriste za plastenike i staklenike najvise do 200 hektara zemljista. Kada to odeljenje zavrsi posao za firmu ono bi kopalo dalje bunare kooperantima.
4. Da se pristupi proizvodnji biodizela za potrebe firme za proizvodnju struje i toplotne energije. U tu svrhu bi okupili kooperante koji bi se bavili proizvodnjom uljane repice za nase potrebe
5. Da se odmah aktivira i stavi u funkciju Fabrika sokova. Sokovi moraju da budu kao i voce najboljeg moguceg kvaliteta, te da samo u pocetku prodajemo koncentrate, a u buducnosti mi je plan da se sva proizvodnja sokova obavlja pod nasim nalepnicama. Poseban akcenat bi stavio na vocne kasice za decu.
6. Da se odmah opremom doradi fabrika Alkoholnih pica od voca. Namera mi je da sednem za sto sto vise proizvodjaca rakija u Srbiji i da pristupimo izradi rakije najviseg kvaliteta i standarda. Ukljuciti svakog, kako visoko skolovanog coveka tako i najobicnijeg seljaka proizvodjaca rakija dok se ne dobije rakija najviseg kvaliteta. Taj proces proizvodnje rakija visokog kvaliteta bi trajao najmanje 20 godina dok ne bi dobili rakiju najviseg kvaliteta, a koja bi zadovoljila sve standarde u svetu da bi potom mogla da bude sluzena u svim dvorovima i svim hotelima i restoranima sveta. Nasa danasnja proizvodnja rakije je beznacajna za svet od oko 7 milijardi ljudi. Trziste rakija ne vidim u Srbiji, kao trziste vidim ceo svet. Ako moze viski da bude toliko prihvacen i popularan moze i rakija. Dok se ne proizvede rakija najviseg kvaliteta proizvoditi rakije koje su dobrog kvaliteta i bezbedne za zdravlje ljudi.
7. Pokretanje pogona za susenje i pakovanje susenog voca.
8. Da se odmah osnuje odeljenje za proizvodnju peleta, jer sada ima jako mnogo stabala koja ne daju nikakve plodove, koji se moraju povaditi iz zemlje pa da se to iskoristi.
9. Izgradnja potrebnih hladnjaca i opreme za potrebe firme i kooperanata.
10. Pokretanje ugostiteljske delatnosti.
11. Pokretanje konditorske fabrike koja u svakom svom proizvodu ima neko suseno voce.
12. Za tri godine pokretanje gradnje hotela za sopstvene potrebe gde bi iz sveta dovodili vlasnike, direktore i ljude koji odlucuju u trgovinskim lancima ko ce biti dobavljaci ili proizvodjaci voca i vocarskih proizvoda za njihove potrebe. Cilj je prezentacija kapaciteta firme i kooperanta tim potencijalnim kupcima.
13. Namera mi je osnovati Institut za vocarstvo ciji osnovni zadatak bi bio unapredjivanje proizvodnje i kaliteta voca u cijem sastavu bi bila jedna od najsavremenijih laboratorija za oblast vocarsta. Bila bi to naucno istrazivacka institucija.
14. U buducnosti mi je namera da firma prosiri svoju delatnost i na druge proizvodnje, ali one bi bile uglavnom u poljoprivrednoj oblasti u vinogradarstvu, mesnoj preradjivackoj industriji i proizvodnji visokokvlitetnih sireva.
15. Namera mi je da jednom godisnje firma bude pokrovitelj tradicionalnom kulturnom festivalu srpske izvorne narodne pesme u jednom od mesta: Bolec, Grocka ili Sopot.
16. Čim bi se ukazala mogucnost i potreba firma bi gradila u svakoj metropli sveta svoje distributivne centre.
Obaveza drzave Srbije bi bila pre potpisivanja Ugovora da resi problem danasnjih malih akcionara, jer oni danas postoje i ja moram znati da li oni ulaze u Ugovor ili ne. Nemam nista protiv toga da ulaze, ali to se mora ranije definisanti i resiti.
Poseban akcenat bih stavio ovde na skolovanje trgovackog kadra koji mora da shvati da je polje njihovog rada ceo svet bez ikakvog ogranicenja. I kvalitetni i visokoplaceni komercijalisti. Ciljna trzista bi nam bila trzista gde ima para, a zbog kvalieta mi nebi imali problema sa kupcima.
sta je potrebno da bi se ovako nesto ostvarilo?. Potrebno je da drzava preko Fonda za razvoj kreditira u naredne 3 godine po 20 miliona evra godisnje. Za plate radnika, za opremnu do prvog ozbiljnijeg roda voca itd…
Ako je drzava raspolozena za ovakav korak i podrzi ovu ideju spreman sam da sednemo i dogovorimo se a ja se obavezujem na sledece:
1. Da ne trazim nikakve subvencije za zaposljavanje radnika niti bilo kakve druge besplatne pare na ime bilo kakvih subvencija iako bi imao pravo na to.
2. Čim isplatim sve dugove firme koji danas postoje i vratim sve kredite Fondu za razvoj firma prelazi u moje ruke, a ja se obavezujem Ugovorom koji ce biti obavezujuci i za moje naslednike ukoliko zele nasledstvo da u narednih 100 godina drzavi Srbiji pored poreza na dobit preduzeca po Zavrsnom obracunu firma uplacuje jos dodatnih 20% dobiti preduzeca budzetu Republike Srbije, 30% dobiti preduzeca bi islo u finansiranje obrazovanja talentovanih kadrova u zemlji i inostranstvu, 30% bi islo u prosirenje firme, 10% u standard radnika (gradnju stanova) i humanitarne akcije a ostatak od 10% bi isao u bonuse menadzmenta. Sve firme stvorene od strane PKB “Vocarske Plantaze” bile one u zemlji ili inostranstvu bi usle u ovaj sistem raspodele dobiti.
3. Ne trazim da se na racun firme uplati jedan jedini dinar, sve potrebe za novcem neka se uplate kao kredit odmah na racune: radnika, izvodjaca ili dobavljaca za gradnju ili opremu. Recimo, potrebno je da se odmah u prvim mesecima kupe traktori, bageri ili oprema za busenje bunara neka drzava odmah uplati dobavljacu pare, a firmi pise koliko je to novcanog kredita.
4. Neka Vlada Srbije odredi koliko lica je potrebno da sedi u firmi u njeno ime i kontrolise trosenje para i pracenje ispunjenja plana do isplate duga i kredita a potom neka u firmi ostane jos dva do pet lica kao revizori koji ce godisnje proveravati i overavati Zavrsni Obracun da nebi doslo do bilo kakve zloupotrebe pri obracunima. Svi ti ljudi neka budu zaposleni u drzavnoj Revizorskoj agenciji a na platnom spisku firme.
sta Republika Srbija dobija ovim planom;
1. U narednih 100 godina ce biti placena i pretplacena stvarna vrednost PKB “Vocarske Plantaze” u odnosu na danas kada nece biti placeno ni 1% stvarne vrednosti PKB “Vocarske Plantaze” kroz stecaj.
2. Vec po potpisivanju Ugovora posle 30 dana zaposlilo bi se odmah 1.000 ljudi i to u proizvodnji, prvenstveno u rasadniku, na rasciscavanju terena, pripremi zemljista, kopanju bunara, stavljanje preradjivackih pogona u funkciju itd… Sve bi to bili proizvodni radnici. Na branju i sakupljanju plodova voca zaposlilo bi se jos dosta ljudi pa verujem i jos do dve hiljade ljudi sest meseci godisnje na odredjeno vreme.
3. Stavljanjem na noge firme po prvim rodovima voca i ubrzanom gradnjom preradjivackih i skladisnih kapaciteta isli bi ka prosirenju kapaciteta oslanjanjem na kooperante do 100.000 hektara, gde bi se zaposlilo do 50.000 ljudi u direktnoj proizvodnji gde bi znacajno skocili: izvoz robe, devizni priliv kao i DBP. Tu se ne zaposljava samo na radu u direktnoj proizvodnji nego i u transportu, preradi, skladistenju, izvozu itd…
4. PKB “Vocarske Plantaze” ne bi bile interesantne bilo kom strancu za kupovinu, jer nema ocekivane dobiti na kraju godine zbog Ugovorenih obaveza firme u narednih 100 godina. Firma bi tako trajno ostala u srpskim rukama.
sta ja dobijam ovim planom:
1. Sansu da svojim radom, znanjem i umecem dodjem do prilike da moje buduce generacije svojim licnim radom mogu da zive pristojno. Ovde za mene nema bogatstva ovde postoji samo rad.
G-dine Vucicu, da li firma sa tolikom imovinom, i tolikim malim dugovima, takvog kvaliteta voca, takve perspektive, zasluzuje da ode u stecaj ili da se u nju ulozi nekih 50-60 miliona evra u naredne tri godine i stvori svetski sistem bez konkurencije, jer im u kvalitetu nema konkurenta sto ih uz samo malo organizacije rada dovodi na svetski vrh.
G-dine Vucicu ako je problem a verujem da jeste ovih 50-60 miliona evra, ja cu Vam pomoci gde te pare mozete naci iz kojih izvora ali to sada nije za javnost.
G-dine Vucicu, ja da sam prodavac tog zemljsita ne bi dozvolio nikome da udje u moju kancelariju i da sa mnom razgovara danas o kupovini ako nema novac za kupovinu u visini od najmanje 1.8 milijardi evra, toliko minimalno cenim to zemljiste. A za koliko para ce se prodati cela firma iz stecaja? Ne verujem za vise od desetak miliona evra. Ko je ovde pametan, a ko naivan videcete. Ja to danas vec vidim ne treba mi da cekam.
G-dine Vucicu, trebalo bi da stavite na tas Odluku Vlade da PKB “Vocarske Plantaze” idu u stecaj a u stecaju necete kao drzava dobiti nista jer ce sva dobit od prodaje otici na dugove, sistem ce se rasparcati i nestati. Neznanje ce pobediti znanje sto je najveci poraz zivota.
G-dine Vucicu, moj predlog Vam je da svim zaposlenima u Agenciji za Privatizaciju kao i zaposlenim u firmama koje su radile pripreme i predloge za privatizaciju i stecaj firmi prvo proverite imovinsko stanje i posaljete ih na poligraf jer cete tamo verujem imati sta cuti. A logicna obaveza je da svaki drzavni sluzbenik ide na poligraf i odgovara na pitanja vezana iskljucivo za njegov posao, jer je on placen da radi u interesu drzave. Svaki radnik koji je radio u interesu drzave ce rado pristati i na proveru porekla imovine i na poligraf, a oni koji ne pristaju znate sa cim su se bavili: otimacinom i korupcijom.
G-dine Vucicu, covek koji je predlozio da PKB “Vocarske Plantaze” ide u stecaj za mene je istinski zlocinac protiv covecnosti i sopstvenog naroda jer radi na svesnom unistavanju buducnosti naroda. Nikoga nista nije pitao a doneoi je odluku o stecaju sasvim sigurno vec daleko ranije i pre poziva na dostavu pisama zainteresovanosti. Ako oni ne znaju stvarati to ne mora da znaci da svi ostali ne znamo. Znanje ili neznanje je licna stvar.
G-dine Vucicu, voleo bih da me javno suocite sa tvorcem i potpisnikom ideje o stecaju PKB “Vocarske Plantaze”, licnosti koja je to predlozila da ukrstimo argumente da cujem razumne razloge da ovakav sistem ide u stecaj naspram ideje i plana da ide u proizvodnju. Verujem da se tvorac ideje da firma ide u stecaj nece javiti nikada, jer sta moze da uradi covek ciji je posao unistavanje. Moze samo da se krije. Destruktivni ljudi ne mogu nista drugo da urade sem prevare, podvale i destrukcije. Oni su teret covecanstva.
G-dine Vucicu, duze vremena cujem za planove kako taj sistem unistiti i ko ce tu da se okoristi. Nikako da cujem pricu kako pokrenuti proizvodnju i potpuno sam siguran da kupci imovine i zemljista nece zasaditi jedno jedino stablo voca, pa koja je svrha stecaja. Otimacina i preprodaja. Kada sam podneo prvi predlog 2013 godine javio sam se licu u Agenciju za privatizaciju koje je navedeno u dopisu Agencije, a ono me uputilo na drugo lice koje nije htelo niti da me primi na razgovor a kamoli da mi da detaljne podatke firme da mogu pristupiti izradi detaljnog biznis plana. Doslovce mi je reklo da PKB “Vocarske Plantaze” idu u stecaj i da ce me o tome obavestiti samo ukoliko to od nje bude izricito trazila Vlada Srbije. Posle nekoliko meseci je firma vracena sa stecajnog Suda u restruktuiranje i od onda se sve cini da se ta firma ponovo otera u stecaj. Odakle tolika destrukcija i zelja za unistavanjem ne razumem. Ne razumem jer sam normalan covek, ciji zivotni cilj je napredak. Verujem da bi provera porekla imovine i poligrafa dao vrlo precizan odgovor na moje pitanje.
G-dine Vucicu, ne postoji moja imovina koju bih ja mogao dati drzavi kao garanciju za ovakav posao sem svoje volje, zelje i znanja da stvaram materijalna dobra i ostvarim cilj. Da sam na Vasem mestu, sve firme koje se sada predlazu za stecaj bih jos jednom javno ponudio narodu ko zeli neka se primi tih firmi, neka iznense svoj plan pa da vidimo da li je ostvariv ili ne. Unistiti je najlakse. A ima i mnogo sposobnih operativaca u Srbiji koji se nisu javili, jer Vlastima ne veruju, a i njihovo misljenje se ne zeli niti cuti niti proveriti. Posle ovakvog uragana stecaja imaju i puno pravo da ne veruju Vlasti. Nikada do sada nijedna vlast nije obratila paznju na ljudske resurse u Srbiji, a oni postoje i kako ih ima u drugim narodima ima ih i u nasem narodu. Samo im se treba iskreno obratiti. Oni nisu u partijama oni su vanstranacke licnosti. Sposobnom operativcu ne treba partija, treba mu sansa.
G-dine Vucicu, od ovoga momenta Vi licno ste odgovorni za buducnost tog sistema, jer ste sada mnogo bolje upoznati sa stanjem, vrednosti i perspektivom te firme. Ako ode u stecaj tu nece biti proizvodnje nego ce imovina firme iz ruke u ruku i cekace se stranac milijarder da dodje i donese milijarde, a mi Srbi samo da uzivamo u tim parama ili cete okrenuti firmu ka proizvodnji i zaposljavanju naroda. Licno nemam nista protiv toga da trazite i druge ponude mozda neko ponudi i bolje od mene. Kao coveku i proizvodjacu mi je zao gledati unistavanje firmi koje imaju i vrednost i ogromnu perspektivu. Ja licno ne mogu shvatiti logiku davanja perspektive u stecaj, to mom umu nije prihvatljivo i vredja me da o tome moram uopste i da pisem.
S postovanjem!