Zasto je Srbiji preko potrebna Ugostiteljska Akademija.
Zasto ja u ovom vremenu velike krize, velikih reci, velikih vesti, velikih ocekivanja, pisem o ovako malim temama, za nekoga gotovo beznacanim?
Zato sto nas standard i bolji zivot zavisi iskljucivo od ovako malih tema.
Ako cemo da pogledamo istini u oci mozemo slobodno da kazemo da u celoj Srbiji postoji mozda do 50 ugostiteljskih objakata u koje ljudi zele da dodju, dovedu porodicu ili poslovnog partnera, rucaju i kazu da su zaista zadovoljni. Sta je za celu Srbiju pedesetak ugostiteljskih objekata? Nista. Zasto je to tako? Sta nam to fali? Da pogledamo.
Prvo: ogromna vecina ugostitelja zeli u svojim objektima potencijalnim gostima da namece svoju volju, a ne da ispunjava njihove zelje. Recimo u Beogradu su veoma retka ugostiteljska mesta gde mozete da popijete kafu kakvu pijete kuci, da mozete da porucite pivo od ½ litra. Sam taj potez govori o vrlo losem odnosu vlasnika ugostiteljskog objekta prvo ka nasoj tradiciji, a potom i po zelji gostiju.
Drugo: mi nemamo ozbiljno obrazovanje ni vlasnika ni ugostiteljskih radnika za posao koji rade. Moj prijatelj radi na Islandu u ugostiteljstvu i ispricao mi je kako to tamo funkcionise i kako se sve radi da se gostu uzmu pare, a da je gost zadovoljan kada izadje iz ugostiteljskog objekta. Nije sramota ne znati, sramota je znati da se promene mogu postici i ostati i dalje u neznanju.
Trece: nasi ugostiteljski objekti su u vecini slucajeva prljavi, nemaju osnovne stvari a to su: toalet papir, peskir, sapun, a o higijeni VC-a i kuhinje da i ne govorim.
Cetvrto: kako ovakva situacija utice na turizam. Vrlo lose i to je jedan od kamena spoticanja naseg turizma. Turizam ne sacinjava samo ugostiteljstvo, ugostiteljstvo je samo jedan segment turizma.
Kako ovakvu situaciju danas radikalno izmeniti u nasu korist.
Prvo: Skoro sam gledao emisiju „Paklena kuhinja“ i bez razmisljanja bi ponudio funkciju direktora Ugostiteljske Akademije Sasi Misicu, jer je kroz emisiju pogodio srz naseg mentaliteta, kako mislimo, kako radimo i gde gresimo, kako se odnosimo prema tom poslu, kako smo teski za promene, a kako se ipak promeniti mozemo.
Drugo: svaki vlasnik ugostiteljskog objekta sadasnji i buduci bi morao da ima diplomu svrsenog polaznika Ugostiteljske Akademije za recimo narednih 5 ili 10 godina. Predavaci na akademiji bi bili kako nasi poznati i priznati ugostitelji tako i pradavaci iz okruzenja i sveta. Cilj je da se nivo usluge i higijene podigne na najvisi nivo. Ta Ugostiteljska Akademija bi trajala recimo 3-6 meseci.
Trece: izvrsiti klasifikaciju postojecih ugostiteljskih objakata na kategorije: A, B, C i D. Svaka kategorija mora da bude vrlo precizna sta objekat mora da ispunjava da bi dobio tu kategoriju.
Cetvrto: u svim naseljima moraju da budu vidno obelezeni pravci ka ugostiteljskim objaktima recimo A i B kategorije. Ovo vidno obelezavanje mora da bude i preko interneta npr. preko Google Eartha.
Sta bismo dobili sa svim ovim?
Prvo: nivo ugostiteljskih usluga bi se znacajno podigao na visi nivo. Ugostiteljstvo bi ispunjavalo zelje gostiju, a ne zelje vlasnika ugostiteljskih objekata.
Drugo: oblast turizma kao privredne grane bi znacajno bila poboljsana, a samim tim bi se otvorio put da budemo i turisticka zemlja, sto automatski za sobom povlaci i vece zaposljavanje kako u ugostiteljstvu tako i u proizvodnji hrane.
Trece: ne treba zaboraviti da je turizam za svaku drzavu najisplatljiviji izvoz, jer prodajemo domace proizvode po visokim cenama a uz to drzavi u kasi ostaje PDV koji sada za izvoz roba mora da vraca kupcu ili prodavcu.
Arnaut Mile
Autor Predloga Ekonomskog Programa
www.ekonomski-program.rs